Da bi shvatili problematiku energetskog sistema u Bosni i Hercegovini prvo trebamo imati u vidu da se BiH sastoji od dva entiteta, Federacije BIH (10 Kantona), Republike Srpske i Distrikta Brčko koji imaju različite zakone i tri zasebne kompanije (Elektroprivreda BIH, Elektroprivreda HZ-HB, Elektorprivreda RS) koje se bave proizvodnjom, otkupom i distribucijom električne energije. Sve ove kompanije su u vlasništvu entiteta i ne preklapaju se po područjima djelovanja, pa u tome smislu nisu jedna drugoj konkurencija. Isto tako treba istaći da na nivou države postoji komisija za koncesije (DERK), a da na nivou entiteta odnosno kantona postoje ministarstva energetike, rudarstva i industrije, komisija za koncesije i regulatorne komisije za električnu energiju (FERK, RERS). Ako neko želi ulagati u Obnovljive izvore energije i kogeneracije (OIEiK) u Bosni i Hercegovini, dakle prvenstveno mora biti svjestan entitetskih granica, odnosno elektroenergetskog područja s obzirom na mjesto proizvodnje i mjesto kupovine električne energije.
Također, u vlasništvu države je Nezevisni Operater Sistema (NOS), Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK) i Elektroprenos BiH – kompanija za prenos električne energije koji kontrolira mrežu razine 110 kV i više, tako da je moguće povezati i prodati el. energiju kapaciteta proizvodnje preko 10 MW ili više, a ispod 10MW se prodaje lokalnim elektroprivredama. Za proizvodnju el. energije iz obnovljivih izvora (OIEiK) potrebna je koncesija (u zavisnosti od vida proizvodnje) i mnoge druge dozvole, a cijeli proces je općenito javan i transparentan. Mogućnost otkupa el. energije zagarantovana je Uredbom o OIE i posebnim ugovorom na 12 godina u Federaciji BiH i 15 godina u Republici Srpskoj (u pripremi je nacrt zakona u ovoj oblasti). Uredba dopušta neovisnu prodaju energije brokerskim kućama i drugim kompanijama nakon isteka dogovorenog roka. Koncesivne naknade u Federaciji BiH kreću se minimalno od 1,5 % a u zavisnosti od ponude prilikom javnog poziva, a još postoji i jednokratna naknada koja iznosi 1,5% od cijene ukupne investicije u Federaciji BIH. U RS-u, naknada za koncesiju iznosi 3% ali je cijena otkupa el.energije značajno niža nego u Federaciji, s tim da je u proceduri donošenje zakona kojim se reguliše ova oblast i bit će slična kao u F BIH. Ipak, generalno gledano ambijent u BiH je mnogo bolji za ulaganje nego što je bio prije desetak godina kada se sa ovim krenulo.
Hidroenergija
Bosna i Hercegovina veoma je bogata rijekama i vodotocima. Energetski potencijal bh. rijeka iz aspekta malih hidroelektrana procjenjen je na oko 1,1 GW instalirane snage. Od toga je do sada iskorišteno ispod 3% kapaciteta, kroz dvadesetak izgrađenih objekata, dok je u proceduru ušlo još oko 200 potencijalnih za koje je već izdata koncesija. U Federaciji BiH koncesije za korištenje zajedničkih resursa, prema važećem zakonodavstvu, izdaju se na razini kantona (za objekte do 5 MW instalirane snage) odnosno entiteta (za objekte preko 5 MW instalirane snage). Građevinske dozvole izdaju se na općinskoj razini i kao za koncesije potrebna je saglasnost lokalne zajednice. Novi propis koji je predložen nadležnom Ministarstvu premješta odgovornost do 1 MW na razinu opština čime bi se znatno olakšala procedura i svi razgovori oko koncesije sveli samo na jedan nivo. U Republici Srpskoj koncesije se izdaju samo na razini entiteta dok se građevinske dozvole izdaju u općinama, naravno uz obaveznu saglasnost i potporu lokalne zajednice. Kako bi napravila što bolji ambijent za potencijalne investitore i ulagače u ovaj sektor Vlada Federacije BiH je od 1. maja 2011. godine stavila na snagu i Uredbu o OIE prema kojoj je svim proizvođačima el. energije zagarantovan otkup najmanje 12 godina te povećana cijena otkupa sa 0,046 EUR na 0,061-0,077 EUR po proizvedenom KW, što će prema našem mišljenju sigurno imati tendenciju stalnog rasta. Samim tim dat je još veći podstrek domaćim i stranim investitorima za još više ulaganje u Energetski sektor BIH.
Ulaganja
Investiciono gledano, da bi se dobio jedan 1 KW el. energije iz mini hidrocentrala potrebno je ulaganje između 1.500 – 2.000 EUR, što naravno ovisi o veličini i složenosti projekta, konfiguraciji terena, blizini priključka, imovinskim-pravnim odnosima itd. Ovaj odnos daleko je najpovoljniji u odnosu na druge vidove proizvodnje iz obnovljivih izvora, prvenstveno zbog toga što minihidrocentrale imaju prosječan rad od min 4.500 radnih sati na godišnjem nivou pa tako po proizvedenom KWh godišnje nivo ulaganja se kreće od 4 do 8x manje spram drugih sistema iz OIEiK. Također, ni uvjeti priključenja na el. distributivnu mrežu nisu toliko zahtjevni kao za ostale sisteme. Generalno, dobro projektovan sistem uz minimalne cijene otkupa ili rentanja zemljišta, garantuje isplativost investicije i povrat sredstava već nakon 5-7 godina. Dalje, bh. institucije i zakonodavstvo se dobrano prilagodilo potrebama ovog sektora pa je procedura dobivanja koncesije, građevinske i ostalih dozvola prilično ubrzana. Mnogo je manji nivo početnih ulaganja, a sama probna ispitivanja potencijala pojedinih lokacija najčešće ne prelaze iznose od 7.500 do 15.000 EUR. Također, u BiH iz ove oblasti postoji i najveći broj stručnjaka sa iskustvom projektovanju. Najveći problemi uglavnom se ogledaju u nesporazumima sa lokalnom zajednicom zbog kojih se procesi često odužuju i po nekoliko godina. Ali, praksa je pokazala da kompanije koje uspješno riješe zahtjeve lokalne zajednice uglavnom nemaju nikakvih problema.
